Diže se magla sa krovova
starog oskrnavljenog manastira.
Na pragu kamenom pocjepana molitva.
Ni svijeća nije dogorjela,
upaljena grešnim rukama.

Prokleta misao vodilja
pod zvonikom ne pomično zapela.
Promrsila krila anđela.
Stopala sveta pokajanjem ljubila.

Mršava crna prilika
čita redke Biblije
nad glavom poniznog Božijeg raba.
Dok ne znajući za muke Hristove
spava zaleđena kasaba.

Ni cvijeće ne kvari miris tamjana.
Na dlanu sveta nafora,
u čaši krv Hristova.
Da okrijepi dušu paloga.
Da i njegovo ime zapišu na rajskim vratima.