blještavilo rasporilo tamu i spremalo neviđenu oluju

da procjep nebeski isplače sušnu godinu moga početka

Osvijetlio bljesak staru seosku kočiju,

zaiskrile oči dva grivasta ljepotana

u odsjaju hladnoga kamena

duše čiste snove snivaju

Tu noć,

kada je plač djeteta bio glasniji od krika žene

njezinih suza radosnica sljubljenih sa suzama neba

u siromaštvu života,

pokloni joj Bog sićušno tjelešce krupnih očiju

koje ugleda svijet onakvim, kakvim će ga živjeti

U tom nebeskom crnilu mlada žena se umiri

Bogu zahvali

što joj dušu i srce majčinstvom nagradi

Ni svijeće nisu gorjele na počivalištu umrlih duša

osim jedva vidljivog svjetla petrolejske lampe u noći

na staroj seoskoj kočiji

I danas, nebo se otvara, kiša ispire godine života

korak me odvede na mjesto gdje umrle duše snivaju

tu sam se rodila ja i tu je početak moga kraja.