Tko mi to kuca na vratima, u ovim kasnim satima? neki stih iz neke pjesme.Tko mi to stoji pred vratima, a ja ih ne otvaram? Stoji li već dugo? Ne znam. Nebitno. Glasovi u sobi....TV...ili radio...ili su to moji unutarnji glasovi?...Kapi na putu... putokazi...bez ljudi....samo glasovi... od mene na tri koraka... do mene....od vječnosti pa natrag. Tko započinje dan bojom tvojih očiju? Samo ja. Od istoka sivoplavo jutro...kao tvoja posljednja 'igra leptira' ....bio si bogat u namjerama, siromašan u djelima. Ne vrijedi.... mjesec se ne vidi, ali mene uveseljavaju prolaznici.... jutarnji ljudi koji ne vide dalje od svog čela.... jer je svanulo jutro boje tvojih očiju.