napisano napisano 16.4.2012.,

a iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE"

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

 

 

Proljeće, već odavno je preuzelo moj grad, moju dušu, moj život.

Iako sam sinoć ispratila snove u dubinu podsvijesti, stajala sam na obrzoru snova i promatrala zagrljaj noći i dana, kako polako svjetlost ispunjava moje osjetljivo bolne oči.

Odjednom, vidjela sam bijelu golubicu, toliko rijeko viđenu, da sam odmah pomislila kako mi najavljuje sretan dan.

Vidjeti bijelu golubicu, rijetko viđenu, donosi sreću.

Nevidljiva ruka sudbine pomiče trenutak odlaska, a Trg ptica je jutros bio kišom okupan i prizivao je sjećanja na XII mjesec 2004., dok sam grijala moje ruke u tvojim džepovima.

Nema tuge, već šapat ljubavi i dalje obavija naše živote, kao sedmi Salomin veo, koji nikad nisam skinula.

Tako zanesena, ugasila sam u očima proteklu noć, a snove ću pozvati večeras, da me zavedu svojim blagim krilima i povedu izvan doline suza tamo, gdje se dragulji pretvaraju u ljubav i gdje nikad neću zaboraviti Trg ptica, dok si se privijao uz mene grijući mi dušu svojom tek otkrivenom ljubavi.

 

http://shadowofsoul.blog.hr/2015/06/1631951000/plavetnilo-mog-svemira.html