PROLJETNI DAN

Proljetno zubato sunce

izvuklo me evo van,

da pronađem riječi za poeziju

i za Vas gđa Marija, dobar dan.

 

Pri povratku uzimam papir

i družicu olovku plave boje,

pa uz gutljaj kapučina i brusnice

pišem Vama osobi dobre volje!?

 

Slažem stih, rišem cvijeće

povućem crtu—pogledam malo,

kako u parku pupa drveče?

Do Vašeg prijateljstva-susreta mi je stalo.

 

PRIJATELJSKA ŠETNJA

Nerazdvojna smo dva prijatelja

pomagać u koracima štap i ja

polako oko zgrade šećemo

jedan bez drugog nečemo!

 

U parku uz klupe hranimo ptice

i gledamo kako cvjetaju prve tratinčice

gđi. frizreki i ambulantu me prati

i kući se samnom sretno vrati.!!

 

Zato mu svoju pažnju poklanjam

i na njega se sa torbicom oslanjam,

ta čarobna mala – al dragocijena stvar

za mene je Božja pomoć i dar…

 

 

PROLJETNO CVIJEĆE

U zelenoj travi u vočnjaku usput

procvao je nježno grmić jaglac žut,

raspupao se tiho-pa radost sluti

dok lahor u ukrasnoj ogradi šušti!

 

Jaglac prema nebu diže frulice,

i čeka posjet prve zujave pčelice,

u tom trenu i visibaba se prene,

jer proljetnim suncem, sretnu se oči njene.