PJESMA O MENI

Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe,
a što ja sebi dopuštam, morate i vi sebi dopustiti,
jer svaki atom koji pripada meni, pripada također i tebi.
Ja plandujem i pozivam svoju dušu u goste.
Ja ležim i lagodno traćim vrijeme promatrajući vlat ljetne trave.
Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga
tla, ovoga zraka,
rođen sam ovdje od roditelja rođenih ovdje od
roditelja
isto tako, a i njihovi roditelji isto tako;
ja sada, u mladosti od trideset i sedam godina, u
potpunome zdravlju počinjem u nadi, da neću
prestati do smrti.
Vjeroispovjesti i škole još neodlučne povuku se učas,
ocijenjene na svoju pravu cijenu, al se nikada ne zaboravljaju.
Primam u goste i dobro i zlo; ja dopuštam da govori uz
ma kakvu pogibelj priroda bez smetnje s
izvornom, iskonskom energijom.

PJESMA O MENI II

Rekao sam da duša nije ništa drugo nego tijelo
i rekao sam da tijelo nije ništa drugo nego duša,
i da ništa, pa ni bog, nije za čovjeka veće nego on sam
i tko god hoda osminu milje bez sućuti
ide za vlastitim sprovodom odjeven u mrtvački plašt,
a ja ili ti možemo bez desetice u džepu kupiti ljepotu svijeta
ili pogledati svojim okom ili pokazati da bob u mahuni

smućuje učenost svih vremena,
a nema namještenja ili poziva, a da mladić, koji ga prihvati,
ne bi mogao postati junak,
te nema predmeta tako mekana, a da ne bi postao
glavnina svemirskog kotača,
i ja kazem svakom čovjeku ili ženi: neka vasa duša stoji
hladna i spokojna pred milijun svemira.

I ja kažem čovječanstvu: ne budi radoznalo o bogu,
jer ja, koji sam radoznao za sve, nisam radoznao o bogu,
/nikakav izbor blistavih izraza ne moze ispričati
kako sam miran u pogledu boga i smrti /.

Ja čujem i opažam boga u svakom predmetu,
ali boga ni najmanje ne razumijem,
niti razumijem tko moze biti čudesniji nego ja sam.
Zasto bih želio da vidim boga bolje nego danas?
Nešto od boga vidim svaki sat od dvadeset četiri sata,
a u satu svakog trenutka,
u licima ljudi i žena vidim boga, i u vlastitom licu
u ogledalu,
nalazim pisma od boga bačena na ulicu, a svako
potpisano božjim imenom,
a ja ih ostavljam da tu leže, jer ja znam
kamo god da odem,
druga će točno nadolaziti za vijeke vjekova.

(Walt Whitman)