Kupila sam pješčani sat. Iz njega je zasjalo vrijeme što protječe… U tom obojenom staklu malih čestica zaželjeh, da je svako zrnce pijeska jedna godina moje mladosti… koliko ima tih zrnaca pijeska u pješčanom satu? Iz zvjezdanog neba ne dolaze odgovori... sve sporije vidim da se globus vrti sam oko sebe, a nebo poput pjene obavija ovu mladu večer…. I dok protječe pješčani sat, protječu i moji ponori u susret novom jutru… "Ostala si uvijek ista…", na dlanu slomljenih linija je pisalo da ću pogledati u oči sudbini…"ostala si uvijek ista…" Kao kap na čelu ove riječi jedne davno zaboravljene melodije jedva čujno rotiraju oko mene… U školjci plava boja kapi vode priča o namreškanom otisku ljubavi u život…Ne tražim više neke nepoznate adrese… od njih me dijeli tvoje ime i moj zaborav… Mislim da ću upisati svoj stih u onaj neispisan krug života, dok pješčani sat otkucava zrnce po zrnce godine mog života… Od srca do srca… sve se čita u očima …