Osjećam prisutnost živu...duh
veći Nego Plamen koji
izgara...U Mislima Njenim
Ja ne poznajem Ni Noć
Niti Dan...samo svjetla
sjenu...Vlastitu Tamu
Njenu iza očiju zatvorenih
prema suštini...
O boli koja gasniš
O radosti koja umireš
O Božja milosti koja ne
umireš nit rađaš se
Ti donesi i ponesi
sve što Umiješ...A mene
Mene ostavi živu ...
u Dahu tvom carujem...
i ugasni taj zadnji titraj
duše koji moru uzlijeće
ti mene Nepostojeću potpuno
Zaboravi
Ja bit ću tek plamičak
pred Pogledom svijeta
Tvoj Dah i Duša u
očima Prekrasnim...
Ti stvaraš...
Već je napravljeno...svoje
bglavac
irida
