Zašto se jednostavno ne možeš pogledati u ogledalo?

Možda zato što ti ono neće uzvratiti željeni obris,

Ili te jednostavno plaši ono što možeš ugledati?

Kad bi barem mogla razbiti sva ogledala svijeta

I potamniti sve vode,

Kako li bi tek onda bila sretna?

Kad bi barem svi ljudi svijeta

Na tvom licu vidjeli

Ono što želiš da vide,

Kako li bi tek onda bila sretna?

Kad bi barem sama vidjela u sebi

Ono što želiš vidjeti,

Bi li bila sretna?

Jer ti znaš da te tvoj prezir i mržnja,

Tvoja patnja i bol

Čine tako sretnom,

Tako neizmjerno i beskrajno sretnom.

Mada šutiš o tome

Znaš da je zvijer još u tebi

gladnija no ikad

I sva ogledala i vode nose njen izraz.

I koliko je skrivala

Od ljudi, od pogleda i vlastite sebe

Ona je tu U tebi

zapomaže tvojom mržnjom.

I ti je voliš i ne želiš da ugasne

Jer ona je ti,

A ti si ona.

I zato je voliš,   

Ti je voliš

Mada šutiš o tome.