Zastor je pao. Konac drame.
Vec idu kuci gospoda i dame.
A je li im se komad dopao?
Po pljesku sudec nije propao.

Priznanje zahvalnoga svijeta
Ubr'o je poznati poeta.
No sada je kuca posve nijema
I zamora i svijetla vise nema.

Al' kakav je to cudan zvuk
Odjeknuo po praznoj bini?
To mozda jedna zica puce
Na nekoj staroj violini.

Trceci ovim, onim smjerom
Stakori suskaju parterom,
I vonja sve na staro ulje.
Posljednja lampa vec se gasi.
Ne moze jadna sjati dalje,
Iako plamsati jos kusa.
To svijetlo bjese moja dusa...

Henrich Heine