Snovima sam te oblikovala, glazbom sam te hranila, tajanstvenim opomenama sam te upozoravala da na pravilnom mjestu vidiš svoj centar. Volio si me u ljubavi prema mnogima, odlazio si na prag novog vremena i vraćao se kroz neka rana jutra, kad bih te dočekivala, a tvoje lice mi je bilo centar svemira. Gubila sam dah od spoznaje da ću te zagrliti, nisam mogla disati, jer nisi postavio centar svijeta gdje mogu zastati i spoznati da si uz mene. U grudima je srce zalijevala tvoja ljubav, a u noćima punog Mjeseca, kad nisi bio uz mene, ispijali smo slatko crno vino iz kristalnih čaša u nekom našem izmišljenom svijetu i tako preživljavali do sljedećeg susreta. Voljela sam te. Moja duša će te voljeti dok je živa, tražit će te i u slijedećim životima i nastojati osjetiti jesi li uz nju ili te opet moram izgubiti da bih te našla u tko zna kojem životu. Ne daj mi da se izgubim u nekim masama budućih života. Označi me sada, da bi me tada mogao prepoznati i zajedno sa mnom odletjeti putem neke vječnosti..