Ne prestaje u sjećanju
miris prvih behara
ni u ovom proljeću,
ne pokriva sjetu zelena trava.

Sve su misli srcu bliže
kad ljubičica stiže.
Pojave se nemiri u meni,
jer počinje sve da zeleni.

Duša bi da krene iz uspomena,
ali nije dovoljno hrabra.
Oči bi da traže grančicu behara,
što davno jednom za uho mi je zakačena.

Od proljeća,do proljeća
bježim od svakog sjećanja.
Miris jorgovana
na staro me mjesto vraća.

Silno mi duša čezne
da osjetim isto aprilsko sunce,
kao nekad prije
kad prva ljubav jače od sunca grije.

Ali je varka proljeće svako,
ono se prvo zauvijek pamti.
Sva ostala,blijedi su trag vremena
koje ne može da se vrati.