Slični smo noćnim leptirima opaljenih krila

što omamljeni svjetlom,udaraju o prozore

mi,pjesnici,cvatućih iluzija

vječno kraj odlazeće vode

i sanjari praznih ruku

uzaludno razapinjemo sebe

jer oko nas je samo bespuće

i štakori cvile u svom skloništu,nezadovoljni

a,kakve ima razlike u traženju.

Sad cvatu samo uklete ruže

bodljikavim trnjem

i krvava se jutra bude u maglama

a ruke nam nemoćne

ne dosežu više zvijezde

samo nam ostaje bolno prebiranje

prašnjavih sjećanja

raspuknuto nebo,iz kojeg sipi kiša

dječje praskalice u smetištu

i izgubljeni pogled za ispuštenim balonom

što nestaje polako u daljini

u večeri duge

još se bolno smješkamo

i samo noć shvaća naše nemire

kad ljubav umire na dlanovima.

**********************************

Nek gitare sviraju u ovoj noći

u raskošu ove bjeline

jecaj njihov dopire

do osamljenog srca

i vatre rasplamsajte,neka gore

i blistaju crvenim plamenovima

jer u snovima samo

nalazimo izgubljeni mir

kad  se krikovi gavranova

ruše mrtvi nad provalijama

i putevi zameteni

i nema nade ,da će itko doći.

Pjevajte sada,svi očajni

i svi sanjari

noćas nam snježna kraljica dolazi

i nosi na poklon svoje srce-komad leda.

Noćas se žuta mjesečina toči po poljima

kao prepuno saće meda

opajajmo nemirne duše novim iluzijama

u ovoj je noći sve moguće

snijegovi zapali duboko oko kamenih srdaca

i dugo se neće otopiti

ledeni brijegovi samoće

noćas,smrznute zvijezde caruju

obješene na nebu

posvuda,bijela se prostrla tišina.