Oblaci mekani...mekši i od vate...
Paperjasti ... bijeli ... nalik su na šlag...
Bježe mojem oku ... pa naglo se vrate...
Putujući prolaze sav nebeski prag...
Tko zna od kuda su došli ...
Iz kojeg tajnovitog kutka planete ...
Tisuće kilometara da li su prošli ...
Na prolaznost il' vječnost da me podsjete...
Čas bijele se ko da su od snijega ...
Pa sivilom maskiraju čistoću svoju ...
Golemi ... poput nepreglednog brijega...
Igru igraju dok mijenjaju boju...
Maskenbal na nebu ... olujni karneval...
Sad nalik su na cvijet što cvate u letu ...
Za sekundu sve plavi se kao modričasti žal...
Dok istražujem svoju buduću metu ...
Veći oblak zaklanja malenog od srebra ...
U trenu izmjenjuju vlastita ruha ...
Šarenilom isprepliću se vranac i zebra ...
Sve se uskomešalo kao vruća juha ...
Sve prelama se ... savija...
Oblik nov se rađa...
Vuk što nebom zavija...jedrenjak i lađa...
Galop konja bijele boje ... malog zeca njuška...
Sunčev traćak sve to mijenja...
Gle ... velika kruška...
Kuglice od sladoleda ... vanilija i limun ...
Na ljepotu darovanu ...da l' je itko imun...
Ili slijepo prolazimo ... jer oči ne vide ...
Um dok maštu prekorava... pa se misli stide...
Javno izreć da je nebo prepuno oblika ...
I da samo Jedan Slikar svojim kistom sve to slika ...
Da bi uljepšao već prelijepu modrinu ...
Privukao našu Dušu ... na mir i tišinu ...
Oblaci mekani...mekši i od vate...
Paperjasti ... bijeli ... nalik su na šlag...
Bježe mojem oku ... pa naglo se vrate...
Putujući prolaze sav nebeski prag ...
bglavac
edin.kecanovic
