Jednog se dana samo probudiš i shvatiš; da svi tvoji prijatelji i nisu bili tvoji prijatelji.

I shvatiš da sva tvoja radost i nije bila radost .

I shvatiš da čitav tvoj život nije bio ništa drugo doli farsa, samo obična, prozirna farsa.

Kao da si sve ove godine imao masku i peraje i tražio u beskrajnim dubinama mora školjku bisernicu koja bi se samo tebi otvorila i podarila ti ono najvrednije.

Ali ti si se samo skrivao u dubinama, dok su drugi na površini gradili pravu istinu. Ti si se samo skrivao u dubinama; plavetnim beskrajnim dubinama; tako dugo da ti je ono pomutilo um, a sol ti nagrizla oči; tako jako , tako duboko da više nikad nećeš vidjeti.

Zauvijek ćeš ostati u magli.

Ostao si dugo u dubinama i tamo se skrivao, da nikad ne izroniš i vidiš istinu.

O, kako si samo dugo tražio svoju školjku; svoje najveće blago; da je napokon nađeš i da izroniš s njom.

Ali sve što si našao bila je obična kamenica puna pijeska i alga.

Izronio si s njom tako ponosno; da bi je ubrzo razbio od prvi kamen. I sve što ti je ostalo bila je ruka, puna algi i pijeska. Ali pijesak vjetar otpuhao, a alge sunce isušilo.

I sad opet čeznutljivo gledaš prema dubinama, da opet zaroniš sa svojom maskom i perajama; s praznim rukama željnim bisera.

Ali ti znaš da nisu svi ljudi isti; da je sudbina nekim namijenila školjku punu bisera, a nekim kamenicu s pijeskom i algama.

I osjećaš se bolje sad kad napokon znaš

Da ova predstava i nema kraj, da se samo vrti u krug i da se neprekidna farsa nastavlja.

I osjećaš se bolje sad kad napokon znaš  da osoba koju si volio nikad nije bila ono što si želio, ali si je prihvatio jer ti je život tako namijenio.

I osjećaš se bolje, sad kad napokon znaš da je nikad nisi volio, niti je ona isto tako voljela tebe, ali ste i jedno i drugo očajno trebali nekog uz koga će te se vezati.

Ti svoje blago, svoju školjku iz dubina.

Ona, kamenica; tebe kao biserje, a ne pijesak.