Vjetar bi htjela biti...

Povjetarac mali što lagano pirki

Zatvoriš oči i puštaš

Da on te smiri..

 

I orkanski, snažni

Što  navike stare u nama ruši...

Pustoš što on ostavi

Novo je sutra za ljepše stvari...

 

Vjetar bih htjela biti....

Što nas leluja i njiše

Podiže sa zemlje na jedan trenutak

Da upoznamo neke druge vidike...

 

O..da...ja bih On željela biti

Sakriven u krošnji, u mekanoj travi

Na poljima zlatnim, u tvojoj kosi

Miris lavande i mora da širim.....

 

Al ,  ja sam čovjek

I samo to trebam biti

Onaj što ruku utopljeniku pruža

Što uplašeno dijete štiti....

 

Onaj  koji na raskrižju slijepca

Sigurnim putem vodi..

I uši tvoje kada ne čuješ

Da samo to i  trebaš biti...