U srcima svih nas postoji skrivena cesta kojom se rijetko putuje, a koja vodi do nepoznatog, tajnog mjesta.

Stari su ljudi doista voljeli zemlju i na njoj su sjedili i počivali s osjećajem da su blizu majčinske snage.

Svoje su  šatore gradili na zemlji, a svoje žrtvenike od zemlje.

Zemlja je umirivala, jačala, pročišćavala i lječila.

Zbog toga stari Indijanac još uvijek sjedi na zemlji, ne ustaje i ne odvaja se od njenih snaga koje život daju.

Za njega sjediti ili ležati na zemlji znači moći razmišljati dublje i osjećati snažnije.

On može jasnije proniknuti u tajne života i doći u bliži odnos sa životom oko sebe.

Poglavica Luther Medvjed Koji Stoji, Oglala Sioux