Gdje ću tebe, o ljubavi moja,

sad zakopat, kad si izdahnula?

U mom srcu nije ti pokoja,

jer si pokoj sav mu razmetnula.

 

 

Da te legnem u zemljicu crnu,

u zemljici ti ne bi sagnjila,

zemska vila dragocjenost tvoju

u kamenje predrago bi zbila.

 

Da te spustim u duboko more,

u moru se ne bi rastopila,

morska vila dragocjenost tvoju

u biser bi predragi salila.

 

 

Pak bi došli ljudi blagohlepni,

iz zemlje bi tebe iskopali,

iz mora bi tebe izvadili

i po svijetu svuda rasprodali.

 

A ti idi, nek te uzdisaji

k nebu dignu, tamo zvijezdom budi,

tamo meni žalosnome sjaji,

tamo neće dostignut te ljudi!