Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,
od isplakanih suza kako me boli u duši.

Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako Ga teško nosim jer pretežak je za me.
DođohTti se tužiti u suton ovog dana, jer me odviše peče
i boli ova rana.

Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni tvoje raspelo.
Žižak Ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.
U suzama izmučen, izboden, raspet i sam,
o, Bože, što da se užim, pa mene je pred Tobom sram.

Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično
na križu visi.
Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje.
Kako je tugaTvoja teška. I sitne boli moje.

Isuse, dođoh ti se jadat u suton ovog dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.

Mir-Vama,Mirjana