Uhvatih sebe između neba i zemlje

Rukom dohvatiti oblak mogu

Noge mi gotovo dotiću zemlju

A ipak, niti sam dolje, niti gore

Lebdim u zraku......

 

Kad pogledom prošaram nebo

Zasvijetle boje, moram zatvoriti oči

Kad svrnem pogled na zemlju

Ostajem bez riječi, bez jednog slova....

Samo osjećam i šutim..

 

Gdje mi je mjesto?

Što je života svrha?

Biti u zraku

Ili hodati čvrsto po zemlji?

Zar važno to je sada, u ovom trenutku?

 

 

Ne znam , ne marim...

Šaram i dalje prostranstvima plavim

Tu sam ...i tamo...ne stojim....

Svuda me ima...

Ma gdje da se našla, postojim....