U neke dane lijene i snene kad se ništa ne događa, ispod struka zažubore neki potoci, zašume neki uzdasi, uznemire se gladne zvijeri i zatrepere krila leptira. U takve dane teško prelazim u drugo stanje ohrabrenja, misao bi htjela otvoriti oči, ali gladne zvijeri ispod struka pričaju svoje, svi dijelovi tad izlaze iz tijela van na svjetlost, odvajam se od nepotrebnog tkiva i onda ono bitno skupim pa izmjerim težinu svega. U nekoj pjesmi ostaje zapisan trag tvog postojanja oko mene, dok se ne umirim, mutna od snova i želja i dok oba života ne obojim u bijelo. Dok smislim ime za tvoje novo prisustvo, dio života iz mene izmiče, a zvijeri gladne i bijesne nervira treptaj krila leptirovih, poneki uzdah i žubor potoka. Čudna je stvar ta glad. Uvijek otvori oči baš tada kad ih treba otvoriti.
http://shadowofsoul.blog.hr/