I tad sam ušetala u vrijeme zanesenjaka, dlanom pokrila mjesto gdje se ocrtava puls na ruci. Razbijena u spektar raznih boja duša je ispod daha osjetila da "i u tami nikne divan cvijet". Krenula je, prošla kroz vrata i ostavila ih otvorena. Tijelo se spojilo s tijelom i procvjetala je tama. Želiš li biti dio jata, slijedi ista pravila. Želiš li biti dio sebe, iznad boli se uzdigni i zatvori vrata za sva opravdanja… Teško je letjeti sama, bez dodira i mira… iako se tada jasnije vide slike i duša, koliko god bila uzburkana, sjećanjem zaustavlja naučena pravila i slijedi svoj put. Zato, ptico mala, odleti sa dlana i pronađi se…