Proljetno cvijece dize glave,
trazi sunce,
mazi ih pjesma pticica
i njihov zov proljecu.

Vjetar se buni, gura, vije,,
omotava lisce i granje,
jedan leptir zalutao,
u taj vrtlog vjetra,
koji svojom jacinom,
dijeli mjesta

Leptir leti, nevino klizi,
na cvijet hoce,
no, vjetar , taj lukavac,
podignu ga visoko.

Nevini let leptira se pretvori u furiju, nepoznatog leta na celu sa vjetrom.

Preplaseno srce leptira
zaustavi otkucaje ,
i pusti se onako nemocan,
utihnuo, bez zivota.

No sa neba,
jedna zvijezda pozorno prati,
i kad shvati,
prepustenost tog ljepotana,
puhnu zraku svjetla,
obasja leptira i dignu ga njezno,
u visine, u visine,
na zraki na traku svjetla,
svjetla tog, nevinog letaca..

Pokloni mu lutanja,
pokloni mu svjetlo,
pokloni mu vjecnost.