Ko te otrgao od njega, srce moje?

Ko se usudio stati na tebe, iscijediti posljednju kap krvi?

ko je skinuo tvoje ruke sa njega,

odveo te u beznađe i bestrajnost.

Koje je sila odvojila tvoje usne sa njegovih?

Ispunila dušu prazninom?

Zar kucati želiš daleko od njega srce moje?

Zar raditi nešto rukama, koje se ne mogu

odmoriti na ramenima njegovim.

Zar usnama slati riječi, kada ne mogu život dobiti od njega.

Leći ću među opalo lišće, zamoliću vjetar da odnese sjećanje,

da odnese čežnju i potrebu.

Podići ću ruke k nebu, dohvatiti sjenu nezaboravne ljubavi, 

spustiti je u dubinu pogleda, sa one strane očiju i utonuti u san.