Kao što na izvoru stoji žedno lane

kao što se klas njiše na vjetru

i dozrelo žito prosipa

u toplo srce zemlje

kao što trava zelena,meka

sagiba glavu,pod mojim bosim nogama

kao što leptir jedan,u letu kruži

nad zaspalim cvijećem,u samu suton

kada se sjedi na pragu

i gleda prema rijeci

što protiče,gubeći se u širokom koritu

kao što more doziva galeba

te,on maše krilima

visoko prema suncu

kao što pjesma jedna

sama od sebe niže stihove

kao što slap traži svoj ocean

i kao što vjetar nosi suhi list

visoko iznad krošanja

u samu jesen

tako i mi

prije no što noć raskrili

svoja plava krila

prije no što mjesec zaplovi

poput lađara,vedrim nebom

držimo se za ruke

grlimo se kao stari znanci

dvije duše spojene u beskraju svemira