Kad sam vidio kako su svjetle magle

u daljini

i kada sam čuo što govore šume svojim

lišćem

koje se uvijek mjenja

i vrhovi planina koji su izgubili zelen

i ljepotu

ali stoje mirni,goli i vječno jednaki

kada sav vidio neumoljiv

i dostojanstven hod sjene i svjetla

po dolovima ispod mene

i osluhnuo im glas,u krvi mojoj

uplašio sam se tajnom

i zaprepastio pred snagom otkrića

koja je dana čovjeku

Uvidio sam da ću biti

loš govornik i nepouzdani svjedok

Zastao sam časak,i bio sam malen

i sam sa nezrecivom tugom

svjetlih,kratkih dana

koje samo čovjek poznaje

Ćutio je Bog i svijet