Klečim pred Tobom,

gledam Tvoje milo lice

i probodeno Tijelo.

Sakrivam svoje uplakane oči

dok suze pronalaze put

kroz mokre trepavice.

 

Prihvaćam teret života,

ni jedan križ mi nije težak.

Nema te boli, ni tereta

da bi za njega moja leđa

bila preslaba.

 

Želim biti dostojna Tebe

koji si krv svoju za nas prolio.

Život svoj si za nas dao

velike muke prošao,

jer si sve nas beskrajno volio.

 

A kako ti uzvratismo?

 

Okrenuli smo leđa od Tebe,

ne puštamo te u svoje domove

samo kad nas načne bol

il' kad nas oko srca zazebe

sjetimo se molitve

i Tvoga imena.

 

Tako mi je teško, Gospodine!

Sram me je naše izdaje.

Sad klekla sam pred Tebe,

umorna, bolna,

srce Ti se moje predaje.

 

Dajem Ti svoj život,

dajem ti cijelu sebe!

Nikada Te više neću zaboraviti.

Vrata svoga srca

zauvijek ću Ti otvoriti!

 

Molim Te mir u srcu!

Molim Te radost!

Molim Te ljubav!

Molim Te za sve one male darove

koje smo mi ljudi već odavno

prestali cijeniti.

 

Za samo jedan osmijeh,

za samo malo mira,

za samo malo radosti

čitav ću Ti život zahvaljivati

i nikad neću prestati

u Tebe, Isuse moj vjerovati!

 

Veliki Tabor, 29.03.2009. Nada Landeka