i dok stojim nad pjesmom

Kao oblak nad gradom

Iz mene sijeva bijes i želja

Eh, kad bi se moglo sa kistom, blago

Oslikat duga, obasjana suncem, vrela.

 

I dok stojim nad pjesmom

Kao majka nad usnulim joj stvorom

Pazim, drhtim i bdijem nad njom

Eh, kad bih kistom...stvorio joj san

Svom snagom i svim bolom.

 

I dok stojim nad pjesmom, zguren kao starac,

 pred Kristom

 što oproštenje moli i priznaje jad

Eh, kad bi mogo

bojom,

rimom

kistom..da se otisnem,za vijeke od sad

i dok stojim nad pjesmom

uvijek pomislim na kraj

al brani se  duša mraku

ona sjaju vrača sjaj..

i dok stojim nad pjesmom.....