Majko!

 

Kad suton

počne prekrivati

brda i okolne doline

tad pojaviti će se na

nebu mjesec

i sjaj zvjezdane prašine.

 

A među njima

izmedju oblaka

mjeseca

i zvijezda

ugledat ćeš mene

kako mašem krilima.

 

Osmijeh ti šaljem

i zagrljaj nježni.

Svake noći

dodirom ti svojim

utiskujem poljubac

usnama nijemim.

 

Ne govorim ništa

a ti  ipak znaš sve

jer znakovi su svuda.

I dok zvijezde sjaje

a mjesec iz oblaka vrluda

moje se srce tebi predaje.

 

Majko, ti si kraljica srca moga

i nije važno u kojem sam obliku.

Pogledaj u nebo, medju zvijezde

vidjet ćeš sina svoga

nasmiješi se njegovom liku.

 

Dal imam odjeću ili krila

to sad više nije važno

važna je samo duša

koja je ista

kakva je i bila

onog dana kad si me rodila.

 

Voli te tvoj Karlo!