Gle,postadoh malena poput bube,ogromno postadoše i ono sitno;oči mi zapažaju što ne bijaše prije bitno,te se nastanih u cvijetu oblika trube.

Rano ujutro,dok dan tek na vrata kuca,budi me ljepota rosne kapi što stoji na krovu zatvorenih lati,od blagosti čujem brz rad svog srca.

Poda mnom postelja mirisna žuta tako meka da ne osjetim da ležim od savršenstva,bez stanke se ježim.dok tijelo mi sićušno u peludu pluta.

Po prašnicima i tučku luckasto se penjem,i već od umora tumaram i stenjem.

Na leđa tad legnem i gledam prema gore osluškujem svitanje najranije zore.

Tad lati izvode predstavu mi milu lati nalik na ružičastu svilu.One se razdvoje al ipak ostaju jedan cvijet,a ja sam tako malena da spadam u njihov svijet.

Melita Lukar