U čekanju dugom rastapaju se sunca

u mojim zelenim očima

od čekanja dugog i kiše zaplakaše

hladnim suzama

na mom prozoru jedan cvijet

traži toplinu,gledajući plavu pticu

koja teži ka nebesima

na svojom umornim dlanovima

osjećam kako peku

krhotine razbijenih sunaca

dok u srebrnim čašama

crni leptiri slijepo lome svoja krila

tražeći izlaza

Rastvaram svileni veo svoje prošlosti

bojeći se svoje blijede sjene

što luta uglovima poput prikaze

izgubljena pod teretom misli

i upornošću dosade

To nisam ja

što tragam za putevima vječnosti

to samo jedan val zaboravljeni

traži osamljeno utočište

jedan val zelenog mora

po kojem kiše padaju kao velike suze