ŽIVIO JEDAN BANKAR

U ZEMLJI HRVATSKOJ......

NA BRDOVITOM BALKANU

 

U zemlji Hrvatskoj

na brdovitom Balkanu

živio jedan bankar

koji je u svom

podrumskom stanu

kandidatkinje

za posao ispitivao

i njihove sposobnosti

marljivo ocjenjivao.

Svjedožbe su im bile

malo jače sise

koje nisu smjele

ni malo da vise,

a guza malo šira,

bila je

najbolja garancija

da kandidatkinja

ima prolaznu

ocjenu

i može se zaposliti

„u njegovom podrumu“.

Korak dalje

bio je napredni tečaj

koji su polagale

one „sposobnije“ žene

koje su radi njegovih

lijepih riječi i obećanja

ponekad poželjele

rezati čak i vene.

E te su bile počašćene

boravkom

u njegovom

malom stančiću

od samo trideset

i nekih kvadrata

gdje je krevet

bio odmah do vrata.

Rekao bi im odmah

čim na vrata banu

„odmah sveži kosu

i pazi na hranu

da ne bi koja

dlaka sa glave pala,

il' koja mrvica

iz sendviča ispala

 bio to kraj“.

Jako brzo bi

moja ljubljena

žena saznala

da si ovdje bila

teško da bi mi

i ovaj petstoti

za redom

preljub oprostila.

Žena koja je ovdje

prošli put dolazila

sve je lijepo

sa usisavačem pokupila,

nigdje ni traga

nije ostavila

a moja žena

je ipak pomno istražujući

dugačku dlaku uočila.

Dugo sam joj objašnjavao

da sam ovdje

službenice ispitivao

i da se sasvim

slučajno dogodilo

da im je nešto i ostalo.

Priča tako teče

svakog tjedna

iz početka;

Četvrtkom

avion slijeće

tad slijedi

zaista

uzbudljivo veče

i put do malog

podrumskog stana

ili malo dalje

do morskog

apartmana.

U svakom slučaju

nije lako

tom bankaru

živjeti tako,

stalno izmišljajući

neke nove priče

koja svaka

na onu prošlu sliče.

Jer ni jedna priča

ne traje dugo,

svaka ga žena

brzo pročita

a njemu preostaje

da se sam

sa sobom

i svojim lažima rita.

 

Bilo je to u

zemlji Hrvatskoj

na brdovitom Balkanu