Obujmi me,

i preplavi

nagu od od čežnje,

tvojim toplim,

slanim, prodirućim rukama

od oceana

i uđi do kraja

u hram

bedara mojih

dotakni oltar

duše moje

koja očima

jantarnog sjaja

plače 

za tvojim usnama

crvenim od ognja postanka

mekim,

kao mahovina

na leđima Panovim

nakon divlje igre

sa nimfama zanosnim...

Zatvorena sam tvoja školjka,

zaroni duboko

do dna,

do bezdana strasti moje

i otvori me...

Zagrizi ružičasti biser

prekriven jecajima mojim...

Pusti,

da do kraja

u tebi nestanem,

jer samo tebi,

samo tebi to dopuštam...

Lutka sam

u zagrljaju tvome,

a ti i dalje razmišljaš

da li ćeš biti moja sol

ili moja

bol....