Tog dana

Sjalo je sunce…

Ljeskalo se na krovovima,

Igralo se na zidovima,

I palilo vatru u zjenicama

Svojim zlaćanim rukama.

 

Djeca su plakala

Po crvenom pijesku,

Djeca su trčala, trčala,

Djeca su mijesila od gline

Smiješne čovječuljke,

Mijesila ih na suncu

Tog dana,

Toga beskrajnog dana

U svjetlosti koga si ti

Brate moj

Konačno ugledao

Nadu

U očima svoje drage.

 

Toga je dana sjalo sunce

 

Njišući se na uzici

I jenjavala bol

Zatomljena u u tvojoj duši.

U dvorištu,

Na bunjištu čeprkale su kokoši,

Na ulici je odzvanjao smijeh

Djevojaka što se prodaju za kruh

Noćnoj tami; smijale su se zvonko

Jasnome suncu

Što je sjalo toga beskrajnog dana…

Po krovovima kuća,

Po zidovima koliba,

U zjenicama očiju,

O, brate moj,

Ono sunce

Što bi ga ti htio dohvatiti

Rukama…