Piše: Sandra Bolanča
Je li Antun Gustav Matoš, kada piše “Utjehu kose”, zapravo prikriveni nekrofil? Koliko Vladimir Nabokov zbog bezobraznog seciranja spolnog života svojih junaka koketira s pedofilijom? Jesu li fotografije Lewisa Carolla na kojima se smiješe našminkane maloljetnice umjetničke ili šokantne? O tim pitanjima raspravljaju učenici zagrebačke XVIII. gimnazije na satima hrvatskog jezika koji im predaje pisac Zoran Ferić.
Jedinice cijelom razredu
Banalne i već viđene varijacije držanja sata književnik Ferić pokušava izbjeći, ali tvrdi da kao i svi profesori podliježe neizbježnoj šabloni.
Kad god može, međutim, uključuje suvremene autore kako bi kod učenika potaknuo čitanje. Sviđa im se činjenica da literatura nije samo Homer za lektiru, smatra Ferić koji je kao profesor naredao već 20 godina staža.
- Pokušavam imati zanimljive sate pa tako između Shakespearea i Cervantesa ubacim ‘red’ Baretića ili nekoga drugog suvremenog autora. Ako na taj način kod nekolicine podignem čitalačke navike, napravio sam dobar posao - kaže Ferić te dodaje da ga njegovi učenici uopće ne doživljavaju kao pisca.
- Ja sam njima neki dosadni stari koji gnjavi i kod kojeg moraju učiti, kakav pisac - duhovit je Ferić koji za sebe kaže da nije strog profesor. Međutim, sjeća se, kaže, kako je nezainteresiranom razredu građevinsko-tehničke škole prije mnogo godina u Bedekovčini u jednom satu “zalijepio” 20 jedinica.
- Danas radimo s generacijom novih medija i želiš li biti zanimljiv, želiš li da te uopće doživljavaju, moraš biti pikantan - pojašnjava Ferić. Iz tog će razloga, kaže, pravilno iskoristiti vulgarizam koji se pojavi u nekoj pjesmi jer je pozornost učenika tada vrlo usredotočena. Šokantni kontrast, tvrdi Ferić, uvijek potakne debatu među školskim klupama.
- Onog trenutka kada se djeca prestanu smijuljiti tzv. tabu-temama i počnu slobodno iznositi svoj stav bez straha da će ispasti glupi, tog trenutka počne curiti kreativnost - kaže Ferić.
Primjerice, školskim programom predviđena Pupačićeva pjesma “Zaljubljeni u ljubav” 16-godišnjacima je apstraktna, smatra Ferić, i definitivno je treba “začiniti” drugom građom.
U?tom slučaju ovaj književnik-profesor uzima pjesmu “Ljubav” A. B. Šimića i pjesmu “Ispruženi“ Drage Glamuzine. Učenici zatim uspoređuju kako ljubavnike opisuje jedan autor s početka 20. stoljeća, a kako to čini drugi autor jedno stoljeće poslije.
- Klince zanima ono škakljivo. Imam njihovu pozornost kada prolazimo kroz stihove Glamuzine, ‘onovno u tom ružnom hotelu, ležimo na leđima i slušamo, tog tipa i ženu kako se ševe, u sobi do nas...’. Učenici tada vrlo zrelo doživljavaju emotivno stanje glavnih likova u nekom hotelu početkom 90-ih - kaže Ferić.
Ravnopravni partneri
Učionica mu je javni prostor koji shvaća krajnje ozbiljno. Profesorsko je zanimanje, kaže, temeljito podcijenjeno ponajprije od vlastitog ministarstva pa nadalje.
- Nije u pitanju samo obrazovni rad koji je relativno mjerljiv nego i odgojni rad. Mislim da se dobro nosim s tim. Poštujem djecu kao ravnopravne partnere - rekao je Ferić.
A djeca su u svakome slučaju imala zanimljiv sat o avangardi kojem smo nedavno prisustvovali.
- Slikar Dali ubraja se u avangardu. Njega se, naravno, svi sjećate s maturalca. Ako ste se uspjeli otrijezniti - smijulji se Ferić s blagim cinizmom u osam ujutro.
- Ili Miró, evo on vam je svakako ostao u sjećanju. Tea, kako se tebe dojmio Miró?
- Profesore, ja sam u muzej samo ušla i izašla - odgovara Tea u stilu “deal with it”.
- Anita, ti?
- A Anita je, znate, bila sa mnom - ispaljuje Tea čineći uslugu kolegici iz klupe.
Ako imate potrebu, pišite
I dok im je Ferić u ranu zoru tumačio nadrealizam, Denisa, Ivanu, Arijanu i ostale četvrtaše nasmijavalo je škljocanje našeg fotoreportera koji je “skakao” oko Ferića.
Pri tom je, između Van Gogha, Freuda i Krleže, profesor Ferić dobacio mladiću koji se smijuljio u trećoj klupi: “Mario, ja znam da je tebi ovo blagi nadrealizam i da bi ti bilo zabavnije da je ispred objektiva polugola mlada djevojka, ali molim te, usredotoči se na spontani nadrealizam kod Krleže”.
Cijeli je razred umro od smijeha.
Govoreći o tome je li danas “pametno” prepoznati pisca u sebi i koliko je ta vokacija uopće unosna, Ferić ima očekivani donkihotovski pristup: pišite ako osjećate potrebu, ako je to vaš medij izražavanja i po tom će pitanju, kaže, ohrabriti svakoga nadarenog učenika koji “zagrize”.
Jedinice cijelom razredu
Banalne i već viđene varijacije držanja sata književnik Ferić pokušava izbjeći, ali tvrdi da kao i svi profesori podliježe neizbježnoj šabloni.
Kad god može, međutim, uključuje suvremene autore kako bi kod učenika potaknuo čitanje. Sviđa im se činjenica da literatura nije samo Homer za lektiru, smatra Ferić koji je kao profesor naredao već 20 godina staža.- Pokušavam imati zanimljive sate pa tako između Shakespearea i Cervantesa ubacim ‘red’ Baretića ili nekoga drugog suvremenog autora. Ako na taj način kod nekolicine podignem čitalačke navike, napravio sam dobar posao - kaže Ferić te dodaje da ga njegovi učenici uopće ne doživljavaju kao pisca.
- Ja sam njima neki dosadni stari koji gnjavi i kod kojeg moraju učiti, kakav pisac - duhovit je Ferić koji za sebe kaže da nije strog profesor. Međutim, sjeća se, kaže, kako je nezainteresiranom razredu građevinsko-tehničke škole prije mnogo godina u Bedekovčini u jednom satu “zalijepio” 20 jedinica.
- Danas radimo s generacijom novih medija i želiš li biti zanimljiv, želiš li da te uopće doživljavaju, moraš biti pikantan - pojašnjava Ferić. Iz tog će razloga, kaže, pravilno iskoristiti vulgarizam koji se pojavi u nekoj pjesmi jer je pozornost učenika tada vrlo usredotočena. Šokantni kontrast, tvrdi Ferić, uvijek potakne debatu među školskim klupama.
- Onog trenutka kada se djeca prestanu smijuljiti tzv. tabu-temama i počnu slobodno iznositi svoj stav bez straha da će ispasti glupi, tog trenutka počne curiti kreativnost - kaže Ferić.
Primjerice, školskim programom predviđena Pupačićeva pjesma “Zaljubljeni u ljubav” 16-godišnjacima je apstraktna, smatra Ferić, i definitivno je treba “začiniti” drugom građom. U?tom slučaju ovaj književnik-profesor uzima pjesmu “Ljubav” A. B. Šimića i pjesmu “Ispruženi“ Drage Glamuzine. Učenici zatim uspoređuju kako ljubavnike opisuje jedan autor s početka 20. stoljeća, a kako to čini drugi autor jedno stoljeće poslije.
- Klince zanima ono škakljivo. Imam njihovu pozornost kada prolazimo kroz stihove Glamuzine, ‘onovno u tom ružnom hotelu, ležimo na leđima i slušamo, tog tipa i ženu kako se ševe, u sobi do nas...’. Učenici tada vrlo zrelo doživljavaju emotivno stanje glavnih likova u nekom hotelu početkom 90-ih - kaže Ferić.
Ravnopravni partneri
Učionica mu je javni prostor koji shvaća krajnje ozbiljno. Profesorsko je zanimanje, kaže, temeljito podcijenjeno ponajprije od vlastitog ministarstva pa nadalje.
- Nije u pitanju samo obrazovni rad koji je relativno mjerljiv nego i odgojni rad. Mislim da se dobro nosim s tim. Poštujem djecu kao ravnopravne partnere - rekao je Ferić.
A djeca su u svakome slučaju imala zanimljiv sat o avangardi kojem smo nedavno prisustvovali.
- Slikar Dali ubraja se u avangardu. Njega se, naravno, svi sjećate s maturalca. Ako ste se uspjeli otrijezniti - smijulji se Ferić s blagim cinizmom u osam ujutro. - Ili Miró, evo on vam je svakako ostao u sjećanju. Tea, kako se tebe dojmio Miró?
- Profesore, ja sam u muzej samo ušla i izašla - odgovara Tea u stilu “deal with it”.
- Anita, ti?
- A Anita je, znate, bila sa mnom - ispaljuje Tea čineći uslugu kolegici iz klupe.
Ako imate potrebu, pišite
I dok im je Ferić u ranu zoru tumačio nadrealizam, Denisa, Ivanu, Arijanu i ostale četvrtaše nasmijavalo je škljocanje našeg fotoreportera koji je “skakao” oko Ferića.
Pri tom je, između Van Gogha, Freuda i Krleže, profesor Ferić dobacio mladiću koji se smijuljio u trećoj klupi: “Mario, ja znam da je tebi ovo blagi nadrealizam i da bi ti bilo zabavnije da je ispred objektiva polugola mlada djevojka, ali molim te, usredotoči se na spontani nadrealizam kod Krleže”.
Cijeli je razred umro od smijeha.
Govoreći o tome je li danas “pametno” prepoznati pisca u sebi i koliko je ta vokacija uopće unosna, Ferić ima očekivani donkihotovski pristup: pišite ako osjećate potrebu, ako je to vaš medij izražavanja i po tom će pitanju, kaže, ohrabriti svakoga nadarenog učenika koji “zagrize”.
bglavac
edin.kecanovic
