Moje vječne dileme i sumnja. I tako sam se našla opet pred jednom dilemom. "Da li je osjećaj ponekad dovoljan ili ama baš uvijek trebaš nečiji savjet?

Kada sam uvidjela da me stvari oko mene guše i da se loše osjećam u svojoj vlastitoj kući, počela sam se rješavati svega što mi je oduzimalo dobru energiju i tjeralo me da se namrštim svaki put kada bi pogledala taj predmet. I tako malo po malo,kuća se praznila a ja sam otkrila da jako volim ležati na podu i ne raditi ama baš ništa osim slušati tišinu. To mi odnosi sav nemir i napetost iz mene.

Opet uživajući u tom miru na svom podu, počnu me nervirati moje boje na zidovima. Obojim ja i zidove tako da mi je lijepo gledati u njih, melem za dušu. I tu se pojavi moja jako dobra frendica, doda par figurica svukud nekud po kući, ne govoreći puno o tome i moj dom poprimi mir i blagost koja nam svima dobro dođe.

Međutim, kupimo stan u Zagrebu i ja zatražim mišljenje i pomoć nekoga tko bi se trebao kužiti u sve to, ali nisam zadovoljna. Nije mi ugodno ni na papiru a kamo li da tako uredim stan. Nije to mali stan, 80-tak kvadrata i da se jako lijepo zbigecat, a on meni ukrade moju sredinu na po dnevnog boravka?!?!

I šta sad?