Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
992
OD 14.01.2018.PUTA
Zgode naše svakidašnje
Kolega i ja ćaskamo... kad prolazi čovjek, nosi vino. Sav jadan drhti, a ono se vino pjeni. A kolega će, žalosno: "Ma vidi ga, upropasti vino!" "Ma, ajde", kažem mu ja, "nije svako zlo za zlo - dok dođe doma, taman će s tim moć fino začinit salatu." A onda dođe moj stari prijatelj. Satra se živ da mi nađe prikladnu temu za razgovor jer, kaže, mene ništa ne zanima. A šta ću kad on stalno priča o prošlosti, a ja o budućnosti... nikako se nać. "Aj, može vic", kažem ja. E, da ne može, kaže, ne može se nijednog sjetit. A dobro, preživjet ću. "Aha!", skoro je vrisnuo i jasno se moglo vidjeti da mu se upalila žaruljica u glavi. "Sjetio sam se!" "Ajde neka", kažem ja i pretvorim se u uho. "O politici!" Razočarano sam uzdahnula, a onda podigla glavu i kao što pas zavija na mjesec počela zavijati:"Auuuuuuuuuuuu..." A on se savija od smijeha. A je smiješno, baš! "Aha!", opet će on. "Sad sam se sjetio vica!"... i oči mi se odmah razvedre. "Pita unuk djeda - Djede, kad si zadnji put? A djed će: Auuuuuuuuuuuuuuu." That's all, folks! :)
bglavac
edin.kecanovic
