kako me u grlu guši,

od isplakanih suza

kako me boli u duši.

Dođoh Ti šaptati

kako mi križ izrani rame

i kako ga teško nosim,

jer je pretežak za me.

Dođoh Ti se tužit

u suton ovoga dana,

jer me zbuni tvoje raspelo.

Kleknuh da Ti se jadam,

ali me zbuni tvoje raspelo.

Žižak Ti osvijetli lice,

raspeto, presveto Tijelo.

U suzama, izmučen, izboden,

raspet i sam,

o, Bože, što da se tužim,

pa mene je pred Tobom sram.

Gle, Ti nijemo šutiš,

nikome se potužio nisi,

a Tvoje presveto Tijelo

stravično na Križu visi.

Probodene noge i ruke,

probodeno je Srce Tvoje.

Kako je tuga Tvoja teška

i sitne boli moje.

Isuse, dođoh, Ti se jadat

u suton ovoga dana,

al motreć Tebe,

išćeznu moja rana.