"Jednog dana, umorni pas ušetao je u moje dvorište. Vidjela sam po ogrlici i dobro uhranjenom stomačiću da ima dom i da je dobro zbrinut.
Mirno mi je prišao, pomilovala sam ga po glavi, zatim me pratio u kuću, polako otišao niz hodnik, sklupčao se u uglu i zaspao.
Sat kasnije, prišao je vratima i ja sam ga pustila van.
Sutra je ponovo došao, pozdravio me, ušao unutra i zauzeo svoje mesto u hodniku, ponovno odspavavši oko sat vremena. To se ponavljalo nekoliko nedelja.
Iz znatiželje, pričvrstila sam ceduljicu na njegovu ogrlicu:
- Volljela bih znati tko je vlasnik ovog divnog umiljatog psa i pitati zna li da svako popodne dolazi kod mene odrijemati.
Pas je sutra stigao s novom ceduljicom pričvršćenom na ogrlicu:
- On živi u kući sa šestoro djece, od kojih je dvoje mlađe od 3 godine pa se pokušava naspavati. Mogu li i ja doći sutra s njim?"