Zadnji vikend u šestom mjesecu,pretprošle godine,muž i ja smo, posredstvom agencije bili u Toskani.Četiri dana.Kretanje u 6 ujutro s Autobusnog kolodvora u Zagrebu,a dolazak u gradić Luccu oko 17 sati.11 sati vožnje.Tolika vožnja i nije neki problem,autobus je udoban,stane kad trebamo,ali samo iskrcavanje nakon 11 sati putovanja i odmah na razgledavanje grada i to brzim tempom,jer ne smijemo zakasniti na večeru,lagano postaje problematično.Gradić je lijep,renesansni,u njemu je rođen Giacommo Puccini.Razgledavamo zidine,katedralu.No grad je živ,u svakom kafiću puno je ljudi,igra se utakmica.Upravo se Italija bori za plasman na Svjetskom prvenstvu.Temperamentni južnjaci,skaču,viču.Talijani su dali gol.Nakon toga,muk.Očito je da su na kraju izgubili

                            .

                            Smješteni smo u Montecatini termama,koje nisu baš blizu ,a već kasnimo na večeru.Stižemo u zadnji čas.Uspijemo se istuširati i spremiti za večeru.Ali samo taj put.Nadalje smo kasnili, pa smo na večeru išli direktno iz autobusa.Večera je dobra:povrtna juha,tijesto(obavezno svaku večer),tanki pečeni odrezak,blitva u tragovima.Kad bi mi bar netko i kod kuće tako malo stavio u tanjuri i rekao-nema više.

                            Gradić Montecatini terme,grad je hotela i restorana.Ugodan,čak i lijep,ali jednom ga prođeš i više nemaš potrebe vraćati se.Hotel je dobar,uredan ,ima sve najnužnije.Spavanje oko 23 sata.Noć bez buđenja. Budimo se u pola sedam ujutro.Ranije ,da možemo otići u mali kafić blizu hotela,na jednu od kava sa široke ponude zaista izvrsnih talijanskih kava.Muž capuccino,ja"caffe decafeinato con latte".Zatim doručak;sir salama,pecivo,putar,čaj,kava,uobičajeno.Nakon doručka u autobus i put za Firencu.

                             

                            ...No,to nije tako jednostavno.Dok voditeljica priča o Firenci,vozač se spustio s autoputa,ali krivo.Tek sada se ona uključuje.Tražimo put,pitamo za pravi smjer.Opet pogrešno.Vrtimo se oko Firence.Pronalazimo put.Dolazimo u Firencu na check-point,točku gdje se moraju registrirati turistički autobusi i platiti ulaz u grad.Odmah pokret i to žurno.Mužu i meni to ne smeta,ali neki se lagano bune.Voditeljicu,stariju ženu,začuđujuće dobre kondicije,to uopće ne dira.Ona nastavlja po svome.Kod crkve Santa Croce dobivamo novu talijansku voditeljicu,jer naša nema licencu za vođenje po Italiji.Dolazimo na trg Piazza della Signoria,na kome se nalaze znamenitosti kao Palazzo Vecchio,gradske palače,fontana,statua Perzeja,i čuvena skulptura Michelangelov David(ali kopija,original je u Akademiji).Prolazimo kraj Galerije Ufizzi,muzej pred kojim redovi ljudi čekaju satima na ulaz.Idemo do rijeke Arno.Na Arnu most Ponte Vecchio.

Nekada su na njemu,
za Medicia,bile mesnice,ali su odredbom Cosima Medicia otvorene zlatarnice,kako kažu Firentinci-blagodat za žene,a patnja za muškarce.Nastavljamo prema katedrali.Pred nama golema,veličanstvena kupola.Katedrala kao da je od cvijeća isklesanog u mramoru,sva bijela,roza i zelena.Pa i zove se Santa Maria del Fiore.Sama unutrašnjost prostrana,ali čak i pomalo skromna ,jednostavna,puna ljudi ali imaš osjećaj mira,tišine ,svetosti. Odvajamo se od grupe,ostajemo sami.Imamo slobodno vrijeme za razgledavanje.Jurimo u toalet,zatim nešto pojesti od onog što smo ponijeli sa sobom u posudicama.Uz samu katedralu su kamene klupe,odlične su za odmor umornih i gladnih turista.Zatim kava i pivo u kafiću.Koje zadovoljstvo na miru sjediti i uživati. Odmoreni vraćamo sa na trg i ravno na Campanile.414 stepenica do vrha.U početku me malo lovi klaustrofobija,ali brzo uviđam da postoje odmorišta:široka,prostrana,zračna s pogledom na grad.Uspijevamo se popeti do samog vrha.Pogled je prekrasan,na krovove Firence,katedralu i njenu kupolu,Arno,benediktinski samostan,na franjevačku crkvu Santa Croce. Silazimo s tornja,idemo u krstionicu.Veličanstvena je,sva u mozaicima. Vraćamo se prema rijeci Arno,Ponte Vecchiu.Šetamo uz Arno.Uzimam sladoled,ali se nisam najbolje sporazumila s prodavačicom,dobivam dvije ogromne kugle sladoleda za 7,5 eura.To je do sada najveći i najskuplji sladoled kojeg sam pojela.Dobar je,ali ga je previše.Jedva ga se rješavam ,ali ne odustajem. Uz Arno vraćamo se do mjesta gdje nas čeka bus.Dolazimo ranije,sjeli bi negdje,ali nema klupe na parkiralištu.Oko nas oblijeću crnci s kopijama torbi,šarenim drangulijama,ogrlicama,satovima.Jako su uporni i nasrtljivi.Nalaze se na svim parkiralištima i odmah navaljuju na turiste čim ih vide.

                             Nakon večere nije nam bilo dosta uspona na Campanile,idemo tražit uspinjaču za Montecatini Alto (njihov gornji grad).Idemo u brdo već sat i više vremena,nalazimo čak i planinarsku stazu,ali ne i uspinjaču.Da je dan išli bi njome,ali kasna je noć,odustajemo,vraćamo se i na silasku,na nekih petnaestak minuta od hotela nalazimo uspinjaču.Kasno je za nju i vraćamo se u hotel.Preumorna i puna dojmova ne mogu zaspati,mučim se do tri u noći.

                             

                            Ustajemo.Opet kava u kafiću. I krećemo za Sienu.Za Sienu kažu da nije bogata,raskošna i moćna kao Firenca.Nalazi se na tri brda,a na stjecištu tih brežuljaka je prekrasan trg-Piazza del Campo,neki kažu da je u obliku polumjeseca ,neki da je kao školjka.Upravo su ga spremali za konjičke trke zvane Palio.Za razliku od Firence koja je od kamena,Siena je građena od crvene opeke.To joj i daje posebnost i ljepotu.Katedrala nije velika,ostala je i nedovršena,ali je jako raskošna i bogata iznutra.To me je iznenadilo jer je rečeno da Siena nije tako bogat grad,da je više naginjala duhovnosti. Sunce prži,šetamo gore-dolje,tražimo malo zabačeniji kafić.Na stepenicama krstionice nalazimo mjesto za na miru nešto pojesti.

                             

       Većina grupe želi ići na degustaciju vina i odlazimo u kraj koji nazivaju Chianti.Chianti je poznat po vinogradima,vinu,uzgoju maslina,proizvodnji maslinova ulja.Prekrasan kraj,pitom,zelen,pun malih srednjevjekovnih gradića,ljetnikovaca,vinograda,seoskih imanja.Zaustavljamo se kraj neke ružne kuće,pustog dvorišta,u okruženju nabacanih i ko sklepanih novih kuća uz cestu.Prodavačica hvali vino.Degustiramo ga i maslinovo ulje s tartufima i paprikom.Razočarani ambijentom,čekamo da suputnici završe kupovinu.Nadamo se da će ugođaj Chantia i Toskane spasiti San Gimignano, sljedeći gradić na našem putu.I jest.To je predivni srednjevjekovni gradić na brdu.Ostao je sačuvan.Imao je nekad 70 tornjeva,nekih i do visine od 50 metara.Danas ih ima 14.Jurimo po San Gimignanu.Malo je vremena za sjesti na kavu.Već idemo dalje,kasnimo na večeru.

        

       Zadnji dan,nedjelja.Omiljeni kafić za jutarnju kavu je zatvoren.Srećom pronalazimo drugi u blizini.Doručak i krećemo za Pisu.Vruće je.U toku dana i preko 30 oC.Od autobusa do Piazza dei Miracoli ima poprilično.Hodamo ubrzano,ali isplati se.Campo dei Miracoli je zapanjujući;bijeli mramor blješti na suncu.Ogromne građevine:katedrala,krstionica,groblje(Campo Santo) i naravno Kosi toranj.Nakrivio se već 5 metara od vertikale.Ljudi se slikaju držeći ruke u zraku,kao da ga podupiru .I mi smo ga pokušali ispravit..Trčeći za voditeljicom odlazimo do središta grada.Grad se smjestio nešto podalje na obali Arna.I Pisa je nekad bila na moru,ali su je nanosi Arna udaljili od mora za 10km.Znojni,vrući,crveni u licu,mali odmor uz kavu,i natrag u autobus.

        

       Vraćamo se za Zagreb.Krećemo u 12.45,a u Zagreb stižemo u ponoć.12 sati puta .I to smo imali sreće.Kod Karlovca je bila nesreća i veliki zastoj.Ali vozač nas uspješno,vozeći starom cestom i nekim meni nepoznatim putovima dovozi na kolodvor.Uzimamo taxi i u00.15 već smo kod kuće.

        

       Ukupan dojam:prekrasni gradovi i građevine,ali premalo ili gotovo ništa prave Toskane,sve je to jako površno,previše užurbano.Najradije bih ostala satima sjedeći u nekoj od katedrala,u miru tišini,hladu.Šetala uličicama,otkrivala njihove ljepote i tajne koje skrivaju.Vidjela pravu Toskanu,Chianti...Ali za to treba i više vremena i novaca.Bila sam..vidjela sam..Lijepo je..Nadam se da ću se i vratit,jer stavila sam novčić u usta Porcellina (skulptura vepra ) na firentinskoj tržnici i on je pao u fontanu,baš kako treba. I još nešto,i oni uništavaju prirodu.Previše industrije,cesti,tvornica,skladišta,hala..Toskana nestaje pred očima turista.