Napetost je isijavala iz mene. Očekuje me važan razgovor. Osjećam se slabom...
Da si popravim viđenje same sebe, odem do moje frizerke na frizuru. Dok sam sva zamišljena, iznutra natmurena, na vratima se pojavio osmjeh. Čovjek, susjed, poznanik...ma nije ni važno. Na pitanje - Kako ste danas?, odgovara
- Loše, ali radujem se jer znam da će biti bolje.....
Ta kratka, možda nevažna rečenica preusmjerila je tijek mojih misli.
Radujem se, jer što god bilo, kako god bilo.....biti će bolje :))))))))))!
bglavac
edin.kecanovic
irida
