....nakon smrti skidaš haljinu od ovog tijela, odlaziš preko jednog ''mosta'' u drugu dimenziju... tamo čekaš opet svoje vrijeme, a za to vrijeme dok čekaš, mapiraš put svog budućeg života... sve ovo što sad proživljavaš i živiš, to si sam/a napisao-la tj. odredio/odredila... mapa puta je djelo tvojih ruku - tamo na onoj strani i sve ovo što ti se događa, to si sam/a htio/htjela... na ovoj razini to sad nije jasno, ali na onoj razini - tamo na onoj strani, tebi je kristalno čisto bilo jasno zašto želiš da ti ovaj život bude baš ovakav kakav ti je sada...

Bog... nije ni ON ni ONA.. to je univerzalna ljubav, kao 1 ''bijeli oblak'', mekan, topao, pun zaštite i pun otvorenosti za odlazak i dolazak... duše odlaze i dolaze na taj oblak, hrane se tim oblakom koji je beskrajan... i uvijek je sve do nas.. i odlazak i dolazak.. glas je milozvučan, predivan... boravak u toj egzistenciji je prekrasan..., ali mnogi moraju otići odraditi svoje zaostatke... drugi ostaju i uživaju u vječnosti sa tom unverzalnom ljubavi... duše dolaze i odlaze.. neke i ostaju zauvijek u toj dimenziji... s one strane u vječnosti...