Ne postoje pravi i krivi trenuci.

Postoji samo odgodivost ili

 neodgodivost tih trenutaka

 i osjećaj da li ćemo ih propustiti ili nećemo...

Pravi trenuci su uvijek posebni

i nikad se ne ponavljaju..

Kao i vrijeme za koje mislimo da se može vratiti...

Svaki trenutak u kojem nešto možeš učiniti, neodgodiv je u vlastitoj povijesti stvorene duše..

Svaka podrška i svaka pružena ruka kad nijedne više nema, vrijednija je od bilo kojih riječi...

Nijedan propušteni trenutak se ne može više nadoknaditi..

Prijatelj koji stane uz tebe kad te svi napuste, dio je tih nepropuštenih trenutaka..

I koja je razlika ako pružiš zagrljaj djetetu, ili napuštenom mačetu bačenom u kanal?

Oboje osjećaju da je baš taj trenutak kad smo ih privinuli uz sebe vrijedniji od čekanja pravog trenutka...

Pomaći malenog ježa sa ceste makar svi iza tebe nervozno trubili u vozilu...U pravim trenucima ne postoje drugi, nego ja, i onaj kojem sam potrebna...

Pravi trenuci su uvijek ovdje i SADA...O njima ne razmišljamo...Njih treba osjetiti dušom i djelovati srcem...