Mi smo se također u “Kozmologiji zlatnoga prstena” bavili Platonovim dijalogom “Fedon” ili “O duši” i tada smo spomenuli, da je riječ o nekim vrlo značajnim matematičkim problemima koje je Platon tu postavio i koje smo mi nazvali “Fedonova potencija” uzeto nakon pažljivog izučavanja ovog Platonovog dijaloga i tada smo rekli kako nasuprot primjerima organičkog rasta postoji također i organička djeljivost ili organički ‘’pad’’ u kojem je smjer obrnut od primjera rasta stvari.

 Pri tome smo mislili na poglavlje 45 gdje Sokrat govori:

 ‘’Daleko sam tako mi Diva od toga da vjerujem, da znam uzok nečem takvom, jer mi nije jasno ni to da li je, kada jednome netko doda jedan ili ono jedan kome je dodano drugo jedan postalo dva ili je ono što je dodano i ono čemu je dodano dodavanjem jednoga drugome postalo dva.

 Čudim se, naime, što je svatko od njih kad je bilo odvojeno jedno od drugog, bilo jedan, a nije onda bilo dva, a kada se jedno drugome primaklo, onda mi je to sastavljanje, izvršeno postavljanjem jednoga pored drugoga, postalo uzrokom da nastane dva. Isto tako, ako netko rasiječe jedan ne mogu više vjerovati, da je to rasijecanje postalo uzrokom što je nastalo dva, jer uzrok što je ovdje nastalo dva protivi se onom ranijem uzroku, u prvom slučaju naime jedno se primicalo drugome i jedno postavljalo pored drugoga, a ovdje se odmiče i odvaja jedno od drugoga. Nisam više vjerovao, da znam ni zašto nastaje jedan. Uopće uz ovakav postupak ni o čemu drugom nisam saznao zašto nastaje ili propada ili postoji, nego sam sebi, kako ispadne, miješam neki drugi način, ali mu se ne priljubljujem.”

(Fredon, Kultura, str. 248-249)

 Naravno, moguće je ove navode interpretirati na različite načine, a mi smo uzeli jedan za koji smo uspostavili red

 1=1+1

1=1+1+2

1=1+1+2+4…

1=1+1+2+4+8+16+32+64+128…

 A koliko smo u tome ‘’redu’’ bili vješti, neka prosudi samo poštovano čitateljstvo.