Dragi magicusi, drago Uredništvo!

U našim domovima stol je već spreman za okupljanje.Uz bogatu ili skromnu trpezu , kraj njega će sjedjeti nama dragi ljudi, dio nas...a pogled će lutati po licima, sretnim ili napetima,.......ponekim  sjetnim zbog onih kojih više nema među nama...

Još jedna se stranica dnevnika okrenula, ostavivši iza sebe dio prošlosti onih sretnih i tužnih momenata.Možda ćemo jednog dana, ponukani željom ili nostalgijom, otvoriti  ukoričene stranice i prolistati dio napisanog, proživljenog, ukorijenjenog duboko u nama, kao trag jednog vremena kojeg smo prošli, svaki svojim, nekim željenim i neželjenim putevima...

Zasigurno ćemo tu i tamo razvuči usne u osmjeh, stvarajući si sliku onih neobičnih , komičnih situacija, koje su nam tada stvarale brigu i nervozu  sasvim nepotrebno, a ipak, Božjom voljom ili pak našom ustrajnošću, preokrenulo događaje u trenutke veselja i duhovnog zadovoljstva.Možda će neki osjetiti oštru bol u predjelu srca, onu koja otvara tek naoko zatvorenu ranu, bol zbog koje suze navru na oči i teku do presaknuća.

Sve je to sastavni dio našeg drva  života,koje je raslo i širilo svoje grane u svim pravcima, bijeno vjetro i kišom, grijano suncem.....Nekim nevidljivim prstima sudbine, našli smo se posađeni na rahlom tlu ili pak u samom kamenjaru, puštajući svoje korijenje, vođeni silom prilika i prirodom koja nam je na dar dala snagu za borbu za opstankom... ..

 Ulazimo u  novu 2013 godinu, punu neizvjesnosti, želja za ljepšim i boljim...Puni strahova , briga, sa prtljagom na leđima onog što nosimo možda već godinama, nesposobni da odbacimo dio toga kao suvišno, nepotrebno opterećenje.

Nekima su se leđa savila od tereta, a korak postao sve težim dok lutaju nekim usamljenim putevima.Pa ipak, usprkos teškom hodu i napornom disanju, duboko u duši još uvijek tinja ona svijetlost, tračak nade za bolje i lakše sutra.To je ono  posebno u nama , što nas drži da ne posustenemo, da idemo naprijed, tjerani unutarnjim impulsima, često puta na naše vlastito čuđenje.

Vlakovi tutnje kroz stanice, dok životni sat otkucava svoje vrijeme i time određuje dolaske i odlaske,mjesto gdje ćemo stati, čekati ili uletjeti u posljednjem trenutku.

Na peronima našeg htijenja, našeg strepljenja i išćekivanja,često se osjećamo kao prolaznici ....kao stranci...na proputovanju.... bilo gdje ...bilo kuda....

Al samo jedan osmjeh , jedan stisak ruke ili topli pogled, koji nas dodirne iznenada, niotkuda,dadne nam krila, otvara kavez našeg srca, oplemenjuje našu dušu.

Upravo takve momente, čarobne , gotovo nestvarne, želim Vam svima od srca..... 

Neka Vas nose kroz ove Blagdane i uvedu u Novu Godinu, ozrače Vaša lica i ispune srca mirom i ljubavlju!

 

Vaša ljubičica