Jako volim Božić i sve što je vezano uz božićne blagadne.....volim pjevati i svirati božićne pjesme.....volim peći kolače i družiti se sa dragim mi ljudima.....a ponajdraže mi je kititi bor...

....i tako u moju kuću danas uđe ovaj bor.....hm......čudnoga oblika, nalik na grm....grane mu čudno strše.....a vrh......?...majko mila....gdje je vrh....

......i tako ulazi moj muž sa borom u ruci i nataknutog na stalak....osovi ga na stalak.......kad......puče nogica od stalka i izvrne se cijeli bor......tu već počinje moja borba između smijeha i živčanosti ....pitam ja njega .......što je s ovim borom......zar nije bilo ljepšeg.......grmast je ....mali.....ružan......i nema vrha..... počnem ja sad prijetiti......bacit ću ga kroz prozor......nosi ga ća........i pitam po stoti put.......GDJE MU JE VRH???

.....a on veli mrtav hladan ( ili se samo pravio, ne znam)....pa evo ga.......i izvuče ga iz bora....:((........a vrh visi ko tužna vrba...na jednoj niti se drži......e.......tu sam dobila napadaj smijeha.......nisam se mogla zaustaviti.......držim ja taj vrh.....i mislilm se......ne budem ja zbog ovoga plakala......pa kad se smijemo......smijmo se do kraja....i tako......na gornjoj slici vidite lijepo vrh zalijepljen sa IZOLIR TRAKOM.......

......na gornjoj slici još jedan pogled na izolir traku.......ali to nije sve......vratimo se na onu puknutu nogicu od stalka......cijelom stražnjom stranom bor se čudno naslanja na zid.......(zbog ravnoteže).......može se gledati al ne smije dirati......svako malo prijeti općom katastrofom padanja i razbijanja svih divnih staklenih loptica....a imam zaista divne primjerke......

.....zato vam nudim jedan lijepi pogled na moje jaslice....na koje sam ponosna......i za kraj........mogu vam reći.......da se zapravo nikada više nisam smijala nego na ovaj Božić.......jer baš me nije briga......čim upalim svijetlo i uđem u sobi......moj čudno nakrivljeni bor bez nogara i vrha........izaziva u meni vatromet veselja....

......Sretan Božić svima Vam od srca želi   Saturnica....:)))))))))