Ne volim ni svakakve bube ali definitivno pauka se najviše bojim. Odnosno, ne bojim ga se jer sam svjesna da mi ne može ništa, već ga se gadim. Što se tiče guštera, miševa, štakora, zmija, žaba...uopće mi se ne gade.

Kod fobija je interesantno da čega se netko boji ili gadi najprije će se on susresti s tim strahom. Evo primjera. Dakle, još se nije dogodilo da taj neki brrrrrrr pauk posjeti Morskog vuka (kad smo zajedno) već odabere mjesto za šetnju po mom tijelu.

Tada, kad to skužim, počnem vikati nadaleko i naširoko kao da me netko kolje a potrčim brže nego Usain Bolt. Čak i tad, dok sam birala sliku za ovaj članak, mrštila sam se i srce mi je ubrzano kucalo zbog samog pogleda na tog stvora.