U prvom tjednu siječnja 1938. godine znanstvena ekspedicija pod vodstvom kineskog arheologa Chi Pu Teija zašla je duboko u planinske predjele Baian-Kara-Ule, negdje u blizini mjesta na kojem rijeke Yangtze i Mekong započinju svoj dugačak i vijugav put prema jugu. Ondje su otkrili sustav spilja s tisućljećima netaknutim grobovima poredanim u paralelne redove. Ti grobovi nisu imali nadgrobne kamene i epitafe, ali su se na zidovima spilja nalazili crteži s figurama izduženih glava te prikazi planeta. Arheolozi su iskopali grobove i u njima pronašli kosture abnormalno velikih lubanja i sićušnih tijela, dugih manje od 1,22 metra. Na podu spilje, poluukopanog u prašinu, pronašli su prvi od 716 neobičnih kamenih diskova, od kojih je svaki imao rupu u središtu nalik gramofonskoj LP ploči.

Svaki je disk na sebi imao usjekotine koje su spiralno išle prema vanjskom rubu i za koje se ispostavilo da sadrže gusto pisane znakove koji su oblikovali poruku.

Kasnije, 1962. godine, četvorica znanstvenika predvođena japanskim profesorom Tsum Um Nuijem s Akademije za pretpovijest u Pekingu objavila su da su konačno uspjeli dešifrirati diskove. Otkrili su da diskovi govore o padu izvanzemaljske letjelice prije otprilike 12.000 godina. Čini se da je posada preživjela, ali je letjelica bila suviše oštećena da ponovno poleti. Nakon što se susreo s nebrojenim problemima pri javnom obznanjivanju ovih spektakularnih rezultata, profesor Tsum Um Nui dao je ostavku na svoje mjesto i vratio se u Japan. Međutim, znanstvena zajednica u Sovjetskom Savezu nije odbacila njegov izvještaj i rezultati dodatnih ispitivanja uz uporabu oscilografa potvrdili su dramatična otkrića profesora Nuija.

http://www.teledisk.hr/svjetlost/