STVARNOST UZVRAĆA UDARAC
Teorija o lažnom spuštanju na Mjesec ušla je u kolektivnu svijet javnosti. Nakon Fox TV dokumentarca, na scenu je stupio znanstvenik koji je imao dovoljno strpljenja da se obračuna sa svim optužbama o zavjeri. Jay Windley je bivši inženjer i priznati povjesničar svemirskih misija Apollo. U suradnji sa Discovery Science TV kanalom, 2003. godine realizirao je dokumentarac 'The Truth Behind The Moon Landings' (Istina iza spuštanja na Mjesec). Windley i njegova TV ekipa kreirali su filmski set u kalifornijskoj pustinji Trona Pinnacles. Tijekom noći postavljen je jedan studijski reflektor koji je bio dovoljno snažan da simulira Sunce na mjesečevoj površini. U kadar su postavljeni glumci sa skafanderima i autentičnim kamerama kakve su koristili i astronauti NASA-e. Cijela postava snimila je čitav niz fotografija i filmova kako bi iskušali tvrdnje o sjenama, zastavi i zvijezdama.
Ono što je odmah bilo lako pobiti, bile su bile tvrdnje o paralelnim sjenama. Naravno da sjene nisu uvijek paralelne kod jednog izvora svjetla. Smjerovi sjena umnogome ovise o terenu ispod objekta koji se promatra, kao i o izgledu samoga objekta koji baca sjenu.
Kod NASA-inih fotografija kod kojih se detalji skafandera vide i frontalno, iako je izvor svjetla iza njih, zaključeno je da se svjetlost reflektira od tla na kojem stoje astronauti pa ih tako obasjava.
Zastava na Mjesecu ne vijori se zbog vjetra već zbog okomitog i vodoravnog nosača koji drži zastavu i sastavljen je od aluminijskih cijevi. Zbog podrhtavanja cijevi i njene dužine, kada ju astronauti pomiču, to utiče na podrhtavanje tkanine, što tada daje dojam da zastava vijori. Na NASA-inim snimkama zastava se 'vijori' samo kada astronauti pomiču njen aluminijski nosač. Kada prolaze pokraj zastave, ona stoji mirno.
Nakon razvijenih fotografija snimljenih u pustinji Trona Pinnacles, Windley također dokazuje da i na njima nema zvijezda. Razlog se jednostavno krije u ekstremnim kontrastima. Naime, cijelu scenu obasjava snažno studijsko svjetlo koje zasjenjuje noćno nebo. Kao i ljudsko oko, kamera se ne može prilagoditi u kratkim intervalima takvim uvjetima. Sličnu situaciju možete i sami iskusiti kada pokušate gledati u noćno nebo ispod ulične svjetiljke ili ako se nalazite na jarko osvijetljenom stadionu.
Opasnost od Van Allenovih radioaktivnih pojaseva također je racionalno rješiva. Ona ovisi o vremenu izloženosti. Po samome James Van Allenu, izloženost od minimalno mjesec dana unutar pojaseva postala bi opasna. Astronautima je trebao oko jedan sat da prođu kroz njih.
Jay Windley je toliko strastven u suprotstavljanju tvrdnji zavjere da je kreirao Internet stranicu gdje strpljivo odgovara na svaku fotografiju i primjere zavjere;
Suprotstavljanje tvrdnji Fox TV dokumentarca možete pogledati na stranici;
bglavac
edin.kecanovic
