Ohridsko jezero

( makedonski: Охридско Езеро, albanski: Liqeni i Ohrit) je jezero na granici Makedonije i Albanije.

Jezero počinje tamo gdje vode Prespanskog jezera, kod manastira Sv. Nauma, nevidljivim kanalima silaze u ravnicu i obuhvaćaju površinu od gotovo 350 četvornih metara. Na obalama jezera se nalaze gradovi Ohrid i Struga u Makedoniji, te Podgradec u Albaniji. Obale Ohridskog jezera su bile naseljene od prapovijesti. Najstarije arheološke naseobine datiraju iz neolitika, iz oko 6000 pr. Kr. Samo na makedonskom dijelu je otkriveno više od 170 arheoloških lokaliteta.

Zbog izuzetnih prirodnih i kulturnih odlika, 1980. godine Ohridsko jezero i grad Ohrid su proglašeni za Svjetsku baštinu i pod zaštitom su UNESCO-a. God. 2019. zaštićeno područje je prošireno i na sjeverozapadno, albansko područje Ohridskog jezera, uključujući mali poluotok Lin i pojas zemlje duž obale koja povezuje poluotok s makedonskom granicom. Poluotok je mjesto s ostacima ranokršćanske crkve osnovane sredinom 6. stoljeća. U plitkim vodama uz obalu jezera tri mjesta svjedoče o prisutnosti prapovijesnih naselja. Također, kao vrhunski prirodni fenomen, jezero pruža utočište brojnim endemskim vrstama slatkovodne faune i flore iz razdoblja tercijara.

Svjetska važnost jezera je potvrđena i 2010. god. kada su NASA i Međunarodna astronomska unija jedno od jezera na saturnovom mjesecu Titanu nazvali „Ohridsko jezero” (latinski: Ohrid Lacus).

Zemljopisne odlikeeća širina mu je 14,8 km. Ukupna dužina njegove obale je 87,5 km. Najveća dubina jezera je 289 m. Ukupni volumen jezera je 58,6 km³.

Jezero se nalazi u dubokoj i zatvorenoj kotlini, s istoka je zatvorena planinom Galičicom (1945 m), a sa zapada Jablanicom (2257 m). Nalazi se na nadmorskoj visini od 695 m. Sliv Ohridskog jezera ima 40 rijeka, od kojih 23 na albanskoj i 17 na Makedonskoj strani.

Flora i fauna

Ohridsko jezero se odlikuje jedinstvenim ekosustavom, bogatim endemskim i rijetkim biljnim i životinjskim vrstama. Posebnost jezera nastala je usled geografske izolacije i velike geološke starosti. Naime, jezero je nastalo prije ledenog doba i u vodama je sačuvano oko 200 endemskih biljnih i životinjskih vrsta (17 vrsta riba), od kojih su neke stare do 30 milijuna godina i odavno su izumrle u ostalim dijelovima svijeta, kao što su: ohridska pastrva (Salmo letnica), ohridska sferna spužva (Ochridospongia rotunda), i neke alge kremenjašice (Bacillariophyceae) i zelene alge (Charophyta), te plošnjaci virnjaci (Turbellaria) i dr.

Takođe i sliv Ohridskog Jezera odlikuje bogata bioraznolikost i posjeduje nekolko biljnih vrsta endemičnih za Balkanski poluotok.

Zanimljivi podaci o Ohridskom jezeru.

A evo i lokacije:

Naravno, da bismo vidjeli kako zaista izgleda Ohridsko jezero prikazano na mapi, moramo ga rotirati:

Slijedi slika Ohridskog jezera bez naziva na mapi, tako da imamo čistu sliku jezera:

Obale jezera daju vodi oblik i to ljudski lik sa šubarom.

Usporedba Ohridskog jezera i živog čovjeka sa šubarom:

Nevjerojatna sličnost, ali nije slučajna. Neko je jezeru u davna vremena dao takav oblik, a za to je trebala napredna tehnologija. U mnogim legendama i pričama, naćićemo da su stare civilizacije poznavale strojeve za letenje, takozvane VIMANE. Iako su takve letjelice imale naprednu tehnologiju i njima su upravljale žive osobe, lakše i je bilo da se orijentišu, ako imaju neki orjentir. Ohridsko jezero, svojom veličinom i lako prepoznatljivim likom čovjeka sa šubarom je lako uočljiv orjentir i sa večih visina. To je moja teorija o obliku jezera. Takvu moju teoriju potkrepljuju i mnogi otoci u Hrvatskoj sa lako prepoznatljivim likovima.

 Vjerujem da ćete od sada, na karti, lako prepoznati i uočiti Ohridsko jezero, samo tražite LIK ČOVJEKA SA

ŠUBAROM:

 Pozdrav svim članovima Magicusa. LP.